Apiterapija: Med kao slatki lijek

Med je puno više od poslastice. Taj slatki nektar u sebi krije ljekovita svojstva koja ublažavaju mnoge tegobe. No kao i kod svakog lijeka, prije uzimanja u terapijske svrhe važno je savjetovati se sa stručnjakom

Med je prirodno blago, a apiterapija, grana cjelovite zaštite zdravlja, uzima najbolje iz meda iscjeljujući i osnažujući organizam pčelinjim proizvodima i preparatima na njihovoj bazi. Apiterapija postoji 120.000 godina, zapravo, otkada postoji i Homo sapiens. Fosili medonosne pčele Apis mellifere, koju čovjek danas uzgaja u košnicama, datiraju otprije gotovo dva milijuna godina. Ta je vrsta, dakle, gotovo 20 puta starija od Homo sapiensa.

Propisana doza

Apiterapijsku dijagnozu konkretnih tegoba, uz pomoć rezultata hematološke, biokemijske analize i alergijske provjere, ustanovljuje apiterapeut, pridajući posebnu pozornost broju leukocita, visini glukoze i rezultatu alergijskih testiranja. Za stabiliziranje imuniteta med i drugi pčelinji proizvodi moraju se uzimati u točno propisanoj dozi i duljem razdoblju (najmanje dva do tri mjeseca). Posebno se preporučuju čisti lipov, livadni, šumski, suncokretov med i med od kadulje.

Zbog izrazito antivirusnog, antibakterijskog i antigljivičnog djelovanja pčelinji proizvodi nezamjenjivi su u sprečavanju i iscjeljenju oboljenja zbog oslabjelog imunološkog sustava, posebno u slučajevima u kojima je zapadna medicina gotovo nemoćna.

Nedavno sam na jednom skupu čuo zamjerku: "Svaki pčelar ima drukčije mišljenje o načinu upotrebe meda." To je točno, ali samo ako površno slušate odgovore pčelara i ne posjedujete osnovna znanja o tom čudesnom ljekovitom sredstvu. Doista postoje deseci terapijskih pristupa iscjeljenju i njihov izbor ovisi o više čimbenika, a prije svega o stanju vašeg organizma, starosti, hematološko-biokemijskoj analizi, rezultatima alergijskih nalaza, odnosno o bitnim principima apiterapije.

Upale usne šupljine i ždrijela

Svaki proizvod pčele ima poseban fizički i kemijski sastav te svojstva i zato se svaki koristi na poseban način. Međutim, općenito se preporučuje svakodnevno uzimanje 1-2 g meda na 1 kilogram tjelesne težine. Drugim riječima, od jutra do odlaska na počinak, u jednakim vremenskim razmacima, treba četiri puta uzeti po jednu žličicu meda rastopljenog u pola decilitra vode sobne temperature.

O iscjeliteljskoj primjeni meda bugarski liječnik i autor knjige Med i liječenje medom, prof. dr. Stojmir Mladenov, navodi: ako se med koristi zbog njegovih antimikrobnih i protuupalnih svojstava kod upale sluznice usne šupljine, upalnog procesa jezika, angine (akutne upale krajnika i ždrijela s pojavom temperature, grlobolje, otežanog gutanja i oticanja žlijezda ispod vilice), laringitisa (upaljene sluznice grkljana), upale sinusa, med se uzima u malim količinama - po jedna žličica svaka 2-3 sata, sa što duljim zadržavanjem u usnoj šupljini kako bi sluznica kože usne šupljine i grla mogla apsorbirati antimikrobne tvari. U svim tim slučajevima najpogodniji su kristalizirani med, med u saću i med s voštanim poklopčićima.

Za želučane tegobe, iskašljavanje...

Ako se med koristi za liječenje crijevnih i želučanih oboljenja (upala tankog crijeva, kolitis), onda se preporučuje u prirodnom tekućem stanju. Ako se koristi kao sredstvo za iskašljavanje, onda se otapa u toplom mlijeku, u mlakoj vodi ili u odgovarajućem čaju po preporuci liječnika ili fitoterapeuta. Za vanjsku (lokalnu primjenu) koriste se lokalne aplikacije u nosu (kod oboljenja nosa, krajnika, sinusa, upaljenog ždrijela, grkljana). To se izvodi kristaliziranim medom. Staklenim štapićem u obje nosnice stavljaju se grudice meda dok oboljela osoba leži na leđima. Pod utjecajem temperature tijela, med se rastapa i curi po sluznici kože nosa i ždrijela, pri čemu ga sluznica upija. Kada se med spusti u grlo, oboljeli može ustati, no treba se primiriti do prolaska lokalnih reakcija poput kratkotrajne boli i lučenja sekreta iz nosa.

Terapija se provodi dva puta dnevno (ujutro i navečer) 5 do 10 dana. Inače, terapije su vrlo učinkovite, prirodne, bez ikakvih kontraindikacija i neželjenih posljedica, osim eventualne alergije na neki pčelinji proizvod. Za lokalne aplikacije meda, kod rana na koži i potkožnim tkivima koristi se čisti med, otopine meda, medna mast ili otopljeni med u destiliranoj vodi u obliku kapi. Otopine meda koriste se u obliku obloga i kupki, a za održavanje sviježe i mlade kože preporučuju se kupke s medom i mlijekom. Međutim, kao i kod većine ozbiljnih oboljenja i tegoba, oboljela se osoba treba obratiti odgovarajućem specijalistu liječniku ili apiterapeutu koji će odlučiti o izboru i primjeni.

Najbolje je otopiti ga

Med je zdravo uzimati svakodnevno, pola sata prije jela. Odraslima se preporučuje do 100 grama dnevno, a dijeci 30 grama meda otopljenog u vodi, čaju, mlijeku ili soku. Jedna žlica sadrži 30 grama, a žličica 10 grama meda. Ne preporučuje se uzimanje koncentriranog, zgusnutog meda. Zato se kaže da se med ne jede nego se pije.
Dnevnu količinu meda dobro je podijeliti na tri obroka.

Pravilno se med uzima drvenom žlicom i što dulje drži u ustima jer se preko sluznice dio njega apsorbira, prelazi izravno u krv i odmah je na raspolaganju stanicama. Kad se med koristi kao dodatak prehrani ili ljekovita tvar treba uzeti u obzir da je vrlo kaloričan.

Očekivane smetnje

Jedan kilogram meda sadrži 3200 kalorija pa uzetu količinu treba uračunati u dnevnu količinu ugljikohidrata. Med nije preporučljiv osobama koje su na njega intolerantne ili alergične, oboljelima od šećerne bolesti, djeci mlađoj od godine dana. Intolerancija podrazumijeva štetne posljedice na organizam nakon uzimanja meda, no bez očigledne alergijske reakcije. Intolerancija i alergija na med vrlo su rijetke.

Neke osobe osjećaju smetnje u želucu u obliku pečenja ili, kako kažu, "težine u trbuhu" kad uzmu koncentrirani med u njegovu prirodnom obliku, ali nemaju takvih smetnji kad uzmu med otopljen u vodi, mlijeku ili čaju. To nije intolerancija. Takve smetnje nastaju zato što med, kao koncentrirani šećer, izvlači vodu iz sluznice i time nadražuje želudac. Uzimanjem meda u otopljenom obliku takvi se problemi lako mogu izbjeći.

Med se u funkciji prevencije ili liječenja često koristi u kombinaciji s drugom zdravom hranom i ljekovitim biljem, ovisno o tome koje stanje treba spriječiti ili liječiti. U kombinaciji s drugim pčelinjim proizvodima - cvjetnim prahom, propolisom, i matičnom mliječi - med je najbolji eliksir i koristi se kao zdrava i ljekovita prirodna hrana. Kombinacija meda i ljekovitog bilja, sokova od voća i povrća pomoćno je sredstvo u liječenju brojnih oboljenja.